im. ž. 〈G leksikògrafkinjē; mn. N leksikògrafkinje, G leksikògrafkīnjā〉 1. žena koja izrađuje rječnike 2. stručnjakinja koja se bavi leksikografijom

prid. 〈G leksikògrafskōg(a); ž. leksikògrafskā, s. leksikògrafskō〉 koji se odnosi na leksikografe i leksikografiju

im. m. 〈G leksikòloga, V leksikòlože; mn. N leksikòlozi, G leksikòlōgā〉 stručnjak koji se bavi leksikologijom

im. ž. 〈G leksikològijē〉 jez. jezikoslovna grana koja se bavi proučavanjem riječi i rječničkoga sustava

im. ž. 〈G leksikòloginjē; mn. N leksikòloginje, G leksikòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi leksikologijom

prid. 〈G leksikòloškōg(a); ž. leksikòloškā, s. leksikòloškō〉 koji se odnosi na leksikologe i leksikologiju

im. m. 〈G lèksikona; mn. N lèksikoni, G lȅksikōnā〉 djelo koje abecednim redom daje sažet pregled osnovnih znanja iz različitih područja [opći ~; pomorski ~; školski ~; sportski ~]

prid. 〈G lèksikonskōg(a); ž. lèksikonskā, s. lèksikonskō〉 koji se odnosi na leksikone

im. ž. 〈G lektírē〉 1. ono što se čita [zabavna ~; zanimljiva ~] 2. ono što je zadano da se čita [propisana ~; školska ~]

prid. 〈G lèktīrnōg(a); ž. lèktīrnā, s. lèktīrnō〉 koji se odnosi na lektiru

im. m. 〈G lȅktora, V lȅktore; mn. N lȅktori, G lȅktōrā〉 1. osoba koja ispravlja i jezično dotjeruje tekst prije objavljivanja 2. voditelj jezičnih vježba i tečajeva na sveučilištu

im. m. 〈G lektoráta; mn. N lektoráti, G lektorátā〉 lektorov položaj ili služba

im. ž. 〈G lȅktoricē; mn. N lȅktorice, G lȅktorīcā〉 1. žena koja ispravlja i jezično dotjeruje tekst prije objavljivanja 2. voditeljica jezičnih vježba i tečajeva na sveučilištu

prid. 〈G lȅktoričina; ž. lȅktoričina, s. lȅktoričino〉 koji pripada lektorici

im. s. 〈G lektorírānja〉 v. lektura

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lektòrīrām, 3. l. mn. lektorírajū, imp. lektòrīrāj, aor. lektorírah, imperf. lektòrīrāh, prid. r. lektorírao, prid. t. lektòrīrān〉 ispraviti/ispravljati i jezično dotjerati/dotjerivati tekst prije objavljivanja

prid. 〈G lȅktorskōg(a); ž. lȅktorskā, s. lȅktorskō〉 koji se odnosi na lektore i lekturu [~ honorar]

im. ž. 〈G lektúrē〉 1. ispravljanje i jezično dotjerivanje teksta prije objavljivanja; sin. (lektoriranje) 2. tekst na kojemu su označene jezične pogreške koje treba ispraviti prije objavljivanja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. lelùjām, 3. l. mn. lelùjajū, imp. lelùjāj, aor. lelùjah, imperf. lelùjāh, prid. r. lelùjao〉 blago se povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [~ na vjetru]

prid. 〈G lelùjava; odr. lelùjavī, G lelùjāvōg(a); ž. lelùjava, s. lelùjavo〉 koji se leluja

im. ž. 〈G lelùjavosti, I lelùjavošću/lelùjavosti〉 svojstvo onoga što je lelujavo

im. m. 〈G lèmeša, I lèmešom; mn. N lèmeši, G lȅmēšā〉 oštri dio ili sječivo pluga, dio koji siječe zemlju; sin. (raonik)

im. m. 〈G lemúra, I lemúrom; mn. N lemúri, G lemúrā〉 zool. polumajmun smeđe, žute, sive ili bijele boje s crnom njuškom koji živi na Madagaskaru [patuljasti ~]

im. s. 〈G léna; mn. N léna, G lénā〉 pov. feud što ga je vladar ili velikaš u feudalno doba dao vazalu uz uvjet da prema njemu ispunjava određene obveze

im. ž. 〈G lȇntē; mn. N lȇnte, G lȇntā/lȇntī〉 široka vrpca koju se u svečanim prilikama nosi od ramena do suprotnoga boka ◇ vremenska ~ brojevna crta na koju se bilježi ili koja prikazuje povijesni tijek događaja; sin. vremenska crta v. pod crta

im. m. 〈G lȅoparda; mn. N lȅopardi, G lȅopārdā〉 zool. zvijer iz porodice mačaka žućkastoga krzna s tamnim pjegama svijetlo obojenim u sredini koja živi u dijelovima Azije i Afrike [snježni ~]

im. ž. 〈G lepézē; mn. N lepéze, G lepézā〉 predmet koji se drži u ruci i kojim se maše ispred lica kako bi se rashladilo

im. ž. 〈G lèpinjē; mn. N lèpinje, G lȅpīnjā〉 mekana okrugla mala pogača od bijela brašna

im. ž. 〈G lepìrnjačē; mn. N lepìrnjače, G lepìrnjāčā〉 v. leptirnjača

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lepr̀šām, 3. l. mn. lepr̀šajū, imp. lepr̀šāj, aor. lepr̀šah, imperf. lepr̀šāh, prid. r. lepr̀šao〉 1. živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava leprša.]; sin. vijati se v. pod vijati, vijoriti se v. pod vijoriti, viti se v. pod viti 2. letjeti tako da se mnogo puta zamahne krilima [Vrabac leprša.] 3. tiho i lelujavo padati [Snijeg leprša.]

prid. 〈G lepr̀šava; odr. lepr̀šavī, G lepr̀šavōg(a); ž. lepr̀šava, s. lepr̀šavo; komp. lepršàvijī〉 1. koji leprša [lepršava pahulja] 2. pren. koji je živahan i lagan [~ stil; lepršavo ponašanje]

im. m. 〈G leptíra, I leptírom; mn. N leptíri, G leptírā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 red s najvećim brojem vrsta u razredu kukaca s dvama parovima krila na kojima su male ljuske i s usnim organima u obliku rila za lizanje i sisanje b. pripadnik istoimenoga reda [dnevni ~; noćni ~] 2. sp. a. prsna simetrična plivačka tehnika s istodobnim radom ruku i nogu b. posebna plivačka disciplina u kojoj se pliva istoimenom tehnikom [plivati 100 m ~] 3. razg. prozor automobila koji se otvara kružno

prid. 〈G leptìrasta; odr. leptìrastī, G leptìrastōg(a); ž. leptìrasta, s. leptìrasto〉 koji je nalik leptiru

im. ž. 〈G leptìricē; mn. N leptìrice, G leptìrīcā〉 1. ženka leptira 2. razg. mali noćni leptir koji oblijeće oko svjetla 3. zool. morska plosnata riba hrskavičnjača nalik na ražu koja na repu ima otrovnu bodljiku

im. ž. 〈G leptìrnjačē; mn. N leptìrnjače, G leptìrnjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica zeljastih krmnih biljka dvosupnica koje imaju dvospolne cvjetove s vjenčićem sličnim leptiru, plod im je mahuna 2. pripadnica istoimene porodice; sin. (lepirnjača), mahunarka

im. m. 〈G lȅsa〉 geol. sediment finih čestica nastao djelovanjem vjetra; sin. prapor

im. ž. 〈G lȅsostepē; mn. N lȅsostepe, G lȅsostēpā〉 zem. prijelazno šumsko i stepsko područje koje je pogodno za naseljavanje i poljodjelstvo

im. m. 〈G lèša, I lèšom; mn. N lèševi, G lȅšēvā〉 mrtvo ljudsko tijelo; sin. lešina, truplo

im. ž. 〈G lèšinē; mn. N lèšine, G lȅšīnā〉 1. mrtvo ljudsko tijelo; sin. leš, truplo 2. → strvina

im. m. 〈G lèšināra, V lèšināru/lèšināre; mn. N lèšināri, G lèšinārā〉 1. → strvinar 2. pren. osoba koja ne preza ni od čega da dođe do svojega cilja

prid. 〈G lèšināreva; ž. lèšināreva, s. lèšinārovo〉 koji pripada lešinaru; sin. lešinarov

im. ž. 〈G lèšinārkē, DL lèšinārki; mn. N lèšinārke, G lèšinārkā/lèšinārkī〉 žena koja ne preza ni od čega da dođe do cilja

prid. 〈G lèšinārova; ž. lèšinārova, s. lèšinārovo〉 usp. lešinarev

im. m. 〈G lȇta, L létu; mn. N lȅtovi, G lȅtōvā〉 1. kretanje zrakom s pomoću krila, motora, balona i sl. [~ ptice; ~ zrakoplova; ~ helikoptera] 2. putovanje letjelicom od jednoga do drugoga mjesta [~ od Zagreba do Dubrovnika; redoviti ~]

im. m. 〈G letáča, V lȅtāču; mn. N letáči, G letáčā〉 osoba koja leti

im. ž. 〈G letàčicē; mn. N letàčice, G letàčīcā〉 1. žena koja leti 2. zool. a. 〈mn.〉 skupina ptica koje imaju snažan greben na prsnoj kosti i mogu letjeti; sin. grebenka; ant. bezgrebenka, nojevka, trkačica b. pripadnik istoimene skupine; sin. grebenka; ant. bezgrebenka, nojevka, trkačica

prid. 〈G letàčičina; ž. letàčičina, s. letàčičino〉 koji pripada letačici

prid. 〈G lètāčkōg(a); ž. lètāčkā, s. lètāčkō〉 koji se odnosi na letače